Zvečan – Zvečanska tvrđava

Zvečan je značajan rimski, vizantijski i srpski srednjovekovni grad i tvrđava na Kosovu i Metohiji, nedaleko od istoimenog naselja, severno od Kosovske Mitrovice. Zvečan je smatran jednim od najjačih utvrđenja srednjovekovne Nemanjićke države. Zvečan se nalazi u blizini ušća reke Sitnice u Ibar, na vrhu ugašene vulkanske kupe koja se na visini od oko 800 metara uzdiže iznad reke Ibar. Sa kula tvrđave Zvečan se pruža pogled na Ibarsku klisuru, Kopaonik, Rogoznu i ravnicu Kosova, a po vedrom danu se čak vidi i deo Metohije, oivičen snežno-belim vrhovima Šar planine. Svojim položajem na stenovitom kupastom uzvišenju, tvrđava Zvečan dominira dolinom u kojoj su se nekada ukrštali važni trgovački karavanski putevi /prema Kosovu i Metohiji na jugu, Ibrom za Moravsku dolinu ka severu i za Bosnu ka zapadu/, da bi kasnije služila i za zaštitu starih trepčanskih rudnika. Nije poznato i precizno utvrđeno kada je tvrđava Zvečan podignuta, jer postoje podaci o postojanju utvrđenja još iz praistorije i antičkog perioda koji se istražuju.

Valač je selo 8 km severno od Zvečana, smešteno sa leve strane pruge Kosovo Polje – Kraljevo i toka reke Ibra. U blizini sela, pored Ibra je Valački krš – stenovita, strma mala kupa, pristupačna samo sa jedne strane koja dominira Ibarskom klisurom. U Selu Valač su na praistorijskom lokalitetu svetilišta koje pripada mlađem periodu vinčanske kulture pronađene isposnice i peći koje su služile ili za obradu cinabarita ili za zagrevanje prostora. Po brojnim nalazima i raznovrsnim predmetima pronađenim na lokalitetu u Valaču se može pretpostaviti da je u pitanju važno svetilište i religijsko mesto. U Vinčanskoj kulturi svetilišta nastaju na gumnima koja možemo pratiti preko Broznanog doba /Miljevina, Židovar/ do 1. stoleća /Židovar/, a prostorno od ruskih stepa i južnog Urala…. Valač je pominje u Svetostefanskoj povelji Kralja Milutina iz 1313. godine sa podatkom da je kralj Milutin selo Valač poklonio manastiru Banjska. Selo Valač je posle Velike seobe 1690. godine opustelo. Po narednim predanjima povratak srpskog stanovništva u ovo selo započinje krajem 18. veka. Po podacima iz popisa je selo 1961. godine imalo 38 domaćinstava i 220 stanovnika, 1981. godine imalo 34 domaćinstava i 135 stanovnika, a danas ima oko 170 stanovnika.

Mnogi vladari su se smenjivali u Zvečanu, ali se prvi put pominje u pograničnim borbama Srba sa Vizantincima na Kosovu Polju između 1091. i 1094. godine. 1093. godine je grad Zvečan bio pogranična tvrđava-utvrda raškog župana Vukana /kraj 11. veka/ koji je odavde kretao u svoje pohode na Kosovo tada u sastavu Vizantije, da bi upravo u Zvečanu započeo mirovne pregovore sa vizantijskim carem Aleksijem I Komninom. Zvečanska tvrđava pada pod srpsku upravu 1170. godine, posle Bitke na Pantinu. Postoji zapis da je Stefan Nemanja, posle pobede nad Vizantincima 1170. godine, naložio da se u crkvi Svetog Đorđa na Zvečanu održi služba za srećan ishod bitke. Danas na gradu Zvečanu teško može da se pronađe ruševina crkve Svetog Đorđa u kojoj se Nemanja molio pred bitku kod Pantina, toliko je zarasla u travu. U zvečanskoj tvrđavi se nalazio jedan od kraljevskih dvorova dinastije Nemanjić, a u njoj je svoj život, na vrlo misteriozan način, 11. novembra 1331. godine okončao Sveti kralj Stefan Dečanski. Sin Cara Dušana, Kralj Uroš je grad Zvečan dodelio čelniku Musi, zetu Kneza Lazara. Knez Vojislav Vojinović /oko 1355 – 1363/ ga je 1363. godine primorao da mu preda Zvečan u zamenu za tvrđavu Brvenik na Ibru, tako da se on od toga doba nalazi u njegovom posedu, odnosno njegovog naslednika velikog župana Nikole Altomanovića /1366 – 1373/, posle čega grad Zvečan ulazi u sastav države Vuka Brankovića. Upravu nad tvrđavom Zvečanom Turci su zauzeli neposredno posle kosovskog boja /1389. godine/, te je u njemu postojala stalna vojna posada do 18. veka, kada je grad napušten i prepušten zubu vremena. Zvečanski Grad je bio napušten u 17. veku, da bi tokom austrijskog prodora na Balkansko poluostrvo, krajem 17. veka, ponovo imao osmanlijsku posadu, koja se jedino u njemu održala do 1689. godine, kada su Austrijanci, potpomognuti pobunjenim Srbima, prodrli do Skoplja, predvođeni pukovnikom Pikolonimijem.

Osnova tvrđave Zvečan je prilagođena terenu i ima nepravilan, izdužen oblik. Grad Zvečan je činio utvrđeni gornji Grad na najvišem delu uzvišenja, gde se okruženi sa pet kula, nalaze ostaci crkve Svetog Đorđa, cisterne i glavne donžon kule, osmougaonog oblika. Crkva Svetog Đorđa u Zvečanu je imala osnovu u obliku sažetog upisanog krsta, manju oltarsku apsidu, kube nad centralnim delom. Posebnu vrednost gradu Zvečanu su davala dva izvora na padini, koja su tajnim prolazima bila povezana za citadelom na vrhu. Niži pojas zvečanskog grada se sastojao od bedema ojačanih kulama, a obimni zid je obuhvatao južne padine i podnožje brda. Podgrađe Zvečana je bilo zaštićeno niskim bedemom na jugozapadnoj padini i u njemu postoji nekoliko građevina čija namena nije utvrđena. Bedemi ovog dela grada grada Zvečana ojačani su masivnim kulama, a na krajnjem zapadnom kraju se nalazio glavni ulaz u utvrđenje. U severnom delu Zvečana je pronađen podzemni lagum koji se spuštao do izvora u podnožju brda na kome je grad Zvečan podignut, a otkriveni su ostaci jednog potencijalnog izlaza iz podzemnih podruma. Neznatna arheološka istraživanja i konzervatorski radovi su izvedeni u periodu od 1957. do 1960. godine. Danas je Zvečanski Grad većinom u ruševinama, ali se na osnovu nekoliko kula koje su opstale i ostataka bedema na vrhu usamljene uzvišice i dalje može naslutiti njegova nekadašnja impozantnost i značaj. Zvečanska tvrđava je 1990. godine proglašena Spomenikom kulture od izuzetnog značaja i pod zaštitom je Republike Srbije. Zvečanska tvrđava je jedno od najstarijih utvrđenja na Balkanu.

SHARE IT: