Selo Sapanta – Srećno groblje
Srećno groblje /na rumunskom Cimitirul Vesel/ u selu Sapanta je dobilo značaj i vrednost po isečenim, isklesanim i obojenim nadgrobnim spomenicima, sa opisima naivnog slikarstva, koji govore originalnim ili poetskim stilom o pokojnicima, kao i scenama iz njihovih života. Jedinstveni običaj ukrašavanja krstova započeo je slikar naivac, Stan loan Patras koji je 1935. godine sagradio prvi ovakav nadgrobni spomenik i do svoje smrti, 1977. godine je napravio preko 800 spomenika ovog tipa i stila.
Srećno groblje u Sapanti obuhvata krstove na kojima su lokalni umetnici uklesali raznovrsne epitafe, od kojih većina obiluje izuzetnim smislom za humor i koji je odlika ovog kraja i svih Rumuna. Vrednost ovih umetničkih dela na groblju u Sapanti je poznata u zemlji i inostranstvu. Srećno groblje u Sapanti je poznato po svojim živopisnim, drvenim krstovima koji realno opisuju život pokojnika, ponekad u smešnom izdanju. Krstove izrađuje lokalni drvedelja. Srećno groblje u Sapanti je postalo muzej na otvorenom i veoma posećena turistička znamenitost Rumunije.
Neobično obeležje Srećnog groblja u Sapanti je odstupanje od preovladavajućeg verovanja koga praktikuju kulture evropskih zajednica, odnosno verovanje da je smrt nekako neizbrisivo svečan čin. Stvorene su veze sa lokalnom dačkom kulturom, čija su filozofska načela dokazivala besmrtnost duše i verovanje da je smrt trenutak ispunjen zadovoljstvom i najava boljeg života. Preci su verovali da smrt nije kraj, već tek novi početak i stoga su na poseban način poštovali pokojnike.
