Nacionalni Park Lovćen
Nacionalni Park Lovćen se nalazi u kršnom području Dinarskih planina Crne Gore. Padine planine Lovćen se strmo uzdižu iznad primorskog regiona Budve i zapadne strane Cetinja, stvarajući nesvakidašnje lepu planinsku zaleđinu Kotora – grada čuvenih moreplovaca. Nacionalni Park Lovćen se na jugu graniči sa autoputem Budva – Cetinje i starim putem za Kotor na severu, koji omogućava veličanstveno lep pogled za pamćenje sa Mauzoleja Petru II Petroviću Njegošu, na nadmorskoj visini od 1600 metara. Prilaz Njegoševom Mauzoleju je vrlo otežan tokom zimskog perioda, zbog snega na Lovćenu koji često traje do maja. Do Njegoševog Mauzoleja na Lovćenu se stiže putem iz Cetinja koje je udaljeno 13 km, kroz posebnu klimatsko-vazdušnu zonu i guste šume hrasta, bukve i lipe, ili čuvenim putem preko Ivanovih korita. Nacionalni Park Lovćen obuhvata površinu od 6220 hektara. Sedište Nacionalnog Parka Lovćen je u Cetinju. “Crna Planina” Lovćen /Crna gora/, po kojoj je država Crna Gora nazvana se uzdiže do visine od 1749 metara, sa vrhovima Štirovnik i Jezerski vrh, 1657 metara nadmorske visine. Obronci grebena Lovćena su stenoviti, sa mnoštvom klisurastih rascepa, jama i dubokih udolina, koje daju senzacionalan pejsaž.
Kulturno-istorijsko nasleđe predstavlja značajnu vrednost teritorije koju zauzima Nacionalni Park Lovćen. Posebna retkost arhitekture Nacionalnog Parka su čuvene serpentine Lovćena. Stari put za Kotor krivuda uzbrdo do živopisnog planinskog sela Njeguši, u kome su rođeni znameniti crnogorski vladika i pesnik, Petar II Petrović Njegoš i poslednji crnogorski Kralj Nikola I Petrović. Petar II Petrović Njegoš (1813–1851) je rođen u porodici koja je Crnoj Gori više od sto godina davala kneževe-vladike. Njegoš je monaško ime dobiopo stricu, vladiki i vladaru Crne Gore, Petru Prvom, Svetom Petru Cetinjskom, koji ga je i odredio za svog naslednika. Najveći i najznačajniji spomenik Nacionalnog Parka Lovćen je Njegošev Mauzolej, koji lepotom od koje zastaje dah dominira sa Jezerskog Vrha, mesta koje je ugledni pesnik i filozof odabrao za svoj večni počinak. Do podnožja Mauzoleja na Lovćenu vodi prilično uzani asfaltni put, sa krivinama koje vode u visinu, do platoa sa ulaznicima, vodičima, restoranom i suvenirima, odakle vodi pešački put do vrha kroz osvetljene tunele i 461 stepenica !
Petar II Petrović Njegoš je bio otac savremenog srpskog nacionalnog identiteta i autor najpatriotskijeg i najrodoljubivijeg srpskog epa “Gorski vijenac”, koji je postao najčitanije štivo među južnim Slovenima. Kao Crnogorac, Njegoš je od ranog detinjstva posedovao lično iskustvo i duboko razumevanje herojskih epskih pesama usmene tradicije. Petar Drugi Petrović je 1846. godine sagradio na Jezerskom vrhu crkvicu na Lovćenu, u duhu graditeljske tradicije okruglih crkava i grobnica, posvetivši je svom takođe slavnom stricu, Petru I, potonjem Svetom Petru Cetinjskom. Pet godina kasnije, vladika i pesnik Njegoš, svojim testamentom je ostavio amanet da u toj crkvi bude sahranjen, ostavljajući i prokletstvo ako mu želja ne bude ispunjena. Zbog nevremena, tog oktobra 1851. godine, kada je Njegoš – najveći pesnik slovenskog juga sklopio oči, nije sahranjen na Jezerskom vrhu, već u Cetinjskom manastiru. Njegoševa želja je ispunjena četiri godine kasnije, kada je po njegovom amanetu na Jezerskom vrhu na Lovćenu sagrađena mala ljupka kapela Svetog Petra Cetinjskog koja tada postaje grobna Njegoševa crkva.
Istorija ove kapele na Lovćenu sadrži značajne poruke za Srpsku pravoslavnu crkvu i istoriju srpstva. Duže od veka se lome koplja oko te naizgled beznačajne crkvice, posvećene Svetom Petru Cetinjskom, sagrađene da u njoj počivaju kosti preminulog srpskog vladike, jednog od najvećih stubova pravoslavnog roda srpskog. Podignuta kao rotonda, nalik cetinjskoj Tablji i crnogorskoj kapi koju je nosio Njegoš, crkvica-kapela na vrhu Lovćena je inspirisala i čuvenog Frenka Lojda Rajta, koga je supruga Olgivana, unuka Marka Miljanova, dovela jednom prilikom na Jezerski vrh. Njegoševu kapelu na Lovćenu je 1916. godine srušio general austrougarske vojske hrvatskog porekla Stjepan Sarkotić koji je služio kao guverner Bosne i Hercegovine i vojni komandant u Dalmaciji i Crnoj Gori tokom Prvog svetskog rata, poslušnik Beča i Vatikana, kada je u Beč poslat telegram: “Pao je Lovćen, bastion srpstva“. Njegoševe kosti su iskopane-ekshumirane i položene u Cetinjski manastir, ali je izgradnja novog austrijskog spomenika na Lovćenu osujećena ratnim porazom. Radove na obnovi Njegoševe zavetne crkve na Lovćenu koju su austrougarske snage porušile 1916. godine, predvodio je od 1920-1925. godine poznati ruski dvorski arhitekta Nikolaj Krasnov. Krasnov je u došao u Beograd kao emigrant posle Oktobarske revolucije, projektovao je pored lovćenske kapele druge objekte koji su u veku za nama postali identitetska obeležja srpskog naroda – Crkvu Svetog Đorđa na Oplencu, spomen kosturnicu na Zejtinliku i na ostvru Vidu, kao i niz reprezentativnih građevina u prestonici.
Unuk Kralja Nikole Petrovića Njegoša, kralj versajske Jugoslavije, mason Aleksandar Karađorđević je hteo da na Lovćenu 1925. godine podigne paganski mauzolej po projektu masona Ivana Meštrovića, ali su ga u tome sprečili Arhijerejski Sabor i Sveti Sinod, pa je Njegoševa kapela obnovljena po planovima Rusa Nikolaja Krasnova. 1969. godine je Papa Pavle VI tražio da se Njegoš ‘skine sa Lovćena’, a da se u mauzlej smeste kosti Lucije Crnogorke, ‘koja je prešla u pravu Hristovu veru’. Tada se ruši crkvica, uklanja pravoslavni krst sa Jezerskog vrha i tu podiže Meštrovićemo ‘masonsko strašilo’. Umesto Njegoševog simbola pravoslavlja koji se nalazio na grbu Crne Gore, danas se u pečatu crnogorskih Akademije i Univerziteta nalazi Meštrovićev mauzolej, koji neki smatraju masonskim obeležjem.
Usledio je Prvi svetski rat, te su avgusta 1916. godine, Njegoševi posmrtni ostaci krišom preneti u Cetinjski manastir. Artiljerija Austro-ugarske monarhije, koje je tukla iz Boke je dobrim delom razorila crkvu-kapelu, koju je septembra 1925. godine obnovio jugoslovenski kralj Aleksandar Karađorđević, unuk Nikole Prvog Petrovića. Time je Njegoš drugi put našao grobni mir. Nažalost, kapela na Lovećenu, koja se nalazila i u grbu Crne Gore, porušena je u leto 1972. godine od komunističkih vlasti, jer je tadašnja crnogorska vlast, na čelu sa Veljkom Milatovićem, uz podršku ondašnjih vlasti Jugoslavije, odlučila da promeni izgled Jezerskog vrha i izgradi mauzolej, čime je označena nova faza preoblikovanja identiteta Crne Gore. Dve godine kasnije je mauzolej na Lovećenu otvoren i Njegoševi ostaci su po šesti put sahranjeni, protivno njegovoj volji, kao i uprkos protivljenju brojnih jugoslovenskih intelektualaca, među kojima su bili i Miroslav Krleža i Meša Selimović.
Njegošev Mauzolej na Lovćenu je građen od 1970. do 1974. godine. To je majstorsko ostvarenje hrvatskog vajara Ivana Meštrovića, u kombinaciji arhitekture i umetnosti, sa dve karijatide na ulazu u kapelu – dve mermerne karijatide predstavljaju Crnogorke koje simbolički drže kriptu, a u pročelju je monumentalna figura Njegoša isklesana u granitu, teška 28 tona. Njegošev Mauzolej je najviši mauzelj na svetu ! U grobnici se nalazi Njegošev grob. Večno mesto počivanja najčuvenijeg crnogorskog pesnika, filozofa i vladike 19. veka je opremljeno sarkofagom od najkvalitetnijeg belog mermera. Od platoa iznad parkinga se do veličanstvene zdanja Njegoševog Mauzoleja stiže usponom uz 461 stepenicu. Sa vrha se pruža nezaboravan pogled ka Bokokotorskom Zalivu i Katunskoj nahiji, koga je Bernar Šo, ugledavši ga, ushićeno nazvao „kameno more“. Kada je lepo vreme, pogodno za fotografisanje, sa Lovćena se vide delovi italije, Albanije, kao i neki delovi planina u Srbiji.
Postojanje flore i faune na veoma malom prostoru Nacionalnog Parka Lovćen ima veoma značajnu ulogu. Zahvaljujući svom položaju na granicama dva potpuno različita prirodna ambijenta, mora i zaleđa, mediteranskih i planinskih područja, planina Lovćen uživa uticaj obe klime. Svi ovi različiti uticaji su omogućili izuzetno bogat i raznovrstan biljni i životinjski svet. U Nacionalnom Parku Lovćen ima 2000 vrste biljaka. Njihovim kombinovanjem na tako malenom prostoru, došlo je do nastanka jedinstvenog prirodnog staništa brojnih vrsta.
Na relativno malom području Nacionalnog Parka Lovćen je najveći broj svetinja skoncentrisan na teritoriji sela Njeguši i Ivanova korita. Izgradnja crkava na Lovćenu je rađena u jednom obliku, sa zidovima od tesanika i zvonikom “na preslici”. Vreme izgradnje ovih crkava verovatno datira iz perioda od 15. do kraja 19. veka – Crkva Svetog arhanđela Mihajla u selu Raičevići, crkva Svetog Đorđa u selu Raičevići, crkva Svetog Nikole u selu Dugi Do, Crkva Svete Neđelje u selu Erakovići, crkva Svetog Đorđa u selu Vrba, Crkva Svete Petke u selu Vrba, crkva Svetog Nikole u selu Kopito, crkva Bogorodičino Voznesenja u selu Raičevići, manastir Svetog Preobraženja u selu Ivanova Korita. Područje planine Lovćen obiluje elementima lokalnog graditeljstva. Stare kuće i seoska “guvna” su autentični, kao i kolibe u katunima – letnjim naseljima stočara, koja sva predstavljaju veoma zanimljive etnografske izvore. Tradicionalna okupljanja, narodne igre i folklorne priredbe i nastupi se često održavaju u ovim selima. Čuvena pesma kaže “Lovćen je naš sveti oltar”, označavajući Lovćen istinskim simbolom Crne Gore, koji odražava crnogorski nacionalni identitet.
Tura Srbija i Crna Gora
Balkanska tura Srbija – Crna Gora – Bosna i Hercegovina
EX YU + Albanija tura
