Manastir Žiča
Manastir Žiča je zajednička zadužbina kralja Stefana Prvovenčanog, sina Radoslava i mlađeg brata Rastka Nemanjića /Svetog Save/ sa početka XIII veka /građena i oslikana 1206-1220. godine/. Posle sticanja samostalnosti Srpske pravoslavne crkve, 1218. godine, manastir Žiča je bio sedište prvog srpskog arhiepiskopa Save Nemanjića. U manastiru Žiči je 1217. godine krunisan srpski kralj Stefan Prvovenčani, kao prvi kralj svetorodne dinastije Nemanjić, čime je Srbija priznata kao suverena država hrišćanskih zemalja toga vremena. Kralj Stefan Prvovenčani je umro kao monah Simon i njegove svete mošti počivaju u manastiru Studenici. U manastiru Žiča su do 1253. godine krunisani i svi kasniji vladari slavne dinastije Nemanjić, kraljevi Stefan Prvovenčani, Radoslav, Vladislav, Uroš, Dragutin i Milutin, po čemu je grad Kraljevo dobio ime. Jedini srpski srednjovekovni kralj koji nije krunisan u manastiru Ziča je sveti kralj Stefan Dečanski, sin kralja Milutina, koji je krunisan u Pećkoj Patrijaršiji 6. januara 1322. godine, jer je Ziča bila teško stradala i oštećena u vreme bugarsko-tatarskog upada, krajem 13. veka i sedište Patrijaršije prebačeno u Pećku Patrijarsiju na Kosovo i Metohiju. Manastir Žiča je poznat kao srpska svetinja sa sedam vrata, jer su prilikom svakog krunisanja srpskih kraljeva otvarana nova vrata, kroz koja je vladar prilazio kruni.
Crkva manastira Žiča, posvecena Vaznesenju Gospodnjem, pripada raškom arhitektonskom stilu i okružena je lepo uređenim parkom sa krstionicom, cvećem i zelenilom. Manastir Žičaje građen pod značajnim uticajem građenja manastira na Svetoj Gori Atoskoj, koji je potvrdio Sveti Sava, dodajući manastiru visoki zvonik na ulazu u crkvu. On je takođe naložio bojenje fasade crkve manastira Žiče u jarko crvenu boju, kao svedočanstvo da svetinja carske lavre počiva na krvi srpskih mučenika. Centralni brod crkve manastira Žiče je podeljen na tri dela, sa oltarom u istočnom delu, kupolom iznad centralnog broda i prostranom pripratom sa kasnije dodatim zvonikom u zapadnom delu. Manastir Ziča je kasnijih vekova stalno uništavan i ponovo obnavljan. Freske manastira Žiče potiču iz XIII i XIV veka i dosta su oštećene tokom vremena, brojnim razaranjima, posebno tokom Drugog svetskog rata. Ipak freske manastira Ziča i dalje odaju visok umetnički kvalitet, a najznačajnija je kompozicija “Uspenje Bogorodice“.
