Manastir Trojan

Manastir Trojan je treći po veličini stavropigijalni manastir u Bugarskoj, posvećen Voznesenju presvete Bogorodice. Manastir Trojan se nalazi na severnim padinama venca Stare Planine – Balkana, u dolini reke Beli Osam, oko 5 km južno od grada Trojana, u sredistu Bugarske, oko 160 km istocno od Sofije.

Područje današnjeg manastira Trojana je bilo naseljeno Tračanima još u antičko doba. Kasnije kroz istoriju manastir pada pod upravu i vlast Rimskog, Vizantijskog i Otomanskog carstva, da bi 1878. godine bio pripojen novoosnovanoj državi Bugarskoj. Pisani istorijski izvori i zapisi govore da su manastir Trojan oko 1600. godine osnovala dvojica monaha – isposnika sa Svete Gore. Kasnije je monah Vlaško, dolazeći ovde sa Svete Gore, odlučio da se ovde nastani i sobom doneo čudotvornu ikonu Bogorodice trojeručice. Svaki put kada je monak želeo da nastavi svoj put, nekako ga je ikona zadržala u manastiru. Stoga su ove svete mošti zauvek ostale u manastiru. Veliki broj monaha je vremenom stigao u manastir Trojan koji je od tada neprekidno razvijao svoj duhovni život.

Autentična odlika manastira Trojana su tri dvorišta – za vernike, za manastirske radionice i za monaštvo. Ovo predstavlja zanimljiv raspored prostora koji se uočava odmah kada dođete u manastir. Ulazeći kroz veliku kapiju ograđenu niskim kamenim bedemom stiže se u spokojno i živopisno dvorište, na čijem počeku je trospratna rasada manastirskog krila, sa desne strane su četvorospratne drvene verande u dubokom hladu, dok se na levoj strani nalaze dve niske zgrade, iznad kojih se pruža veličanstven pogled na okolne planinske vrhove. Ulaskom kroz trem stiže se do poprečnog krila centralnog manastirskog dvorišta. Živopisnu crkva sa zvonikom i drvenim verandama zaokružuje dvorište. Za oslikavanje crkve Svetog Voznesenja su monasi 1847. godine angažovali jednog od vrhunskih slikara perioda Bugarskog Nacionalnog preporoda – Zaharija Zografa iz Samokova. Freske koje je ovaj umetnik naslikao ukrašavaju sve unutrašnje zidove crkve, kao i zapadnu i severnu galeriju. Na jednoj fasadi manastirskog dvorišta je umetnik naslikao predstave lava i slona, simbole moći i mirnoe bugarskog naroda. Drveni rezbareni ikonostas čiju najveću vrednost predstavlja plemenita boja drveta su izradili mastori – rezbari iz obližnjeg grada Trjavne. Osim radova religiozne umetnosti, manastir Trojan čuva raznovrsne umetničke predmete i rukotvorine. Manastir Trojan je takođe bio poznat kao duhovni i kulturni centar tokom perioda Bugarskog Narodnog Preporoda. Stoga je manastir vekovima predstavljao kolevku bugarske kreativne umetnosti.

Manastir Trojan is iznad svega poznat po radovima Zaharija Zografa, koji je oslikao i spoljašnjost i unutrašnjst glavne crkve, što je bilo delo retke vrednosti toga vremena. Crkva manastira Trojana, sagađena 1835. godine predstavlja izvanredan primer uticaja poznatih svetskih pravila i značaj stambene arhitekture na religijsko graditeljstvo. Ovde je majstor Zaharije Zograf ponovio društvene i etičke testove na religijskom slikarstvu – na kompozicijama Sudnjeg dana i Točka života – ostavljajući svoj drugi portret potpisan sa toliko samopouzdanja, kao i predstave bugarskih i ruskih svetaca, bez obzira na pritiske otomanskih vlasti. Osim toga, on je oslikao celokupnu grupu svetovnih portreta monaštva u konaku, što je bilo nešto izuzetno neobično za to doba.

Manastir Trojan stilom potpuno pripada periodu Bugarskog Narodnog Preporoda. Ovde su sredinom 18. veka živeli ugledni i učeni monasi, kada je radila i škola. Patriotski cilj se pretvorio u tradiciju. 1872. godine je Vasil Levski osnovao tajni revolucionarni odbor, kome su se priključili svi monasi, na čelu sa igumanom ocem Makarijem. Četiri godine kasnije je manastir Trojan postao tvrđava aprilskog Ustanka 1876. godine. Srećom, većina izvanrednih umetničkih dela starog Narodnog Preporoda su ostala sačuvana. Ikonostas glavne crkve manastira Trojan je remek delo rezbarstva. Jedinstven po svojoj autentičnosti je duborez svetog oltara na vratima kapele Svetog Nikole. Ikone manastira Trojan nas ponovo upoznaju sa naboljim majstorima i umetnicima Narodnog Preporoda – Dimitar Zograf i Nikola Obrazopisov iz Samokova, Simeon Conev, Dosju Kojuv, Kojo Cenjuv i Teodosije Kojuv Vitanov iz Trjavne.

SHARE IT: