Manastir Gradište

Manastir Gradište u Buljarici kod Petrovca je jedan od najstarijih pravoslavnih svetinja najlepšeg dela južne obale Jadrana, od Budve do Čanja-Sutomora i jedan od bisera srednjovekovne Paštrovske Svete gore. Manastir Gradište se nalazi u Buljarici, oko 7 kilometara istočno od Petrovca, na uzvišenju sa koga se vidi autoput koji vodi prema Baru. Ime manastira Gradišta se vezuje za toponim gradina sa značenjem ostatak naselja ili utvrđenja koje je ovde moglo postojati pre osnivanja manastira. Po predanju, manastir Gradiste je podignut 1116. godine na ostacima antičke građevine ili groblja. U pisanim dokumentima se manastir Gradište prvi put pominje u povelji kralja Milutina 1305. godine kojom se potvrđuje da ga je kraljeva majka – kraljica Jelena, darivala manastiru Bogorodice Ratačke – danas u ruševinama. Manastir Gradiste je dugo bio metoh manastira Visoki Dečani.

Celina manastira Gradište je okružena zidom sa puškarnicama i sastoji se iz tri crkve i konaka na platou okruženom bujnom i mirisnom mediteranskom vegetacijom. Glavna manastirska crkva posvećena je Svetom Nikoli i oslikana je motivima iz Starog i Novog zaveta i likovima Nemanjića – Stefana Nemanje, Stefana Prvovenčanog, Svetog Save, Stefana Uroša, Jelene, kralja Milutina, kralja Stefana Dečanskog i Stefana Dušana. Druga crkva manastira Gradište je posevećena Svetom Savi, a ispred crkve posvećene Uspenju Bogorodice je aktivno seosko groblje. Manastir Gradiste je u istoriji više puta rušen, paljen i obnavljan, posebno je stradao u napadu Mahmud paše Bušatlije, 1785. godine i tokom Drugog svetskog rata, kada su ga opljačkali i spalili Italijani. Poslednji put je manastir Gradište obnovljen posle razornog zemljotresa 1979. godine.

Manastirske crkve celine Gradišta čuvaju vredne ikonostase izrađene krajem 18. i sredinom 19. veka. U crkvi Svetog Nikole manastirske celine Gradišta je i retka ikona Svetog Hristofora na kojoj je svetitelj predstavljen sa životinjskom, odnosno psećo-magarećom glavom. Ova jedinstvena ikona okružena je sa dvanaest kvadratnih polja u kojima su oslikani apostoli. U donjem delu ikone predstavljeni su likovi šest stojećih figura svetitelja. U istom ikonostasnom redu pored ove ikone nalazi se ikona sa likom Svetog Nikole. Ovde je takođe naslikan lik Svetog Hristifora sa životinjskom glavom – psa ili magarca, što predstavlja konačnu pobedu hrišćanstva nad paganizmom, kako je naslikano u manastiru Sukovu u jugoistočnoj Srbiji. Iznad prestonih ikona, drugu zonu ikonostasa čini friz apostola sa središnjom kompozicijom Deizisa. U manastiru Gradište napisan je prvi Srpski bukvar koji je 1597. godine štampan u Veneciji. Taj bukvar su napisali monasi Stefan od Paštrovića i dečanski monah Inok Sava, takođe roda Paštrovića.

Buljarica je dobila ime po bratstvu Buljarevića, koje se po prvi put pomenje 1423. kada je gospodar Jovan Buljarević, zajedno sa viđenijim ljudima iz plemena Paštrovića, potpisao sporazum sa Mletačkom Republikom. Stanovništvo Buljarice se uglavnom bavilo stočarstvom i poljoprivredom, posebno proizvodnjom vina i maslinarstvom – proizvodnjom maslinovog ulja. Prema popisu iz 2011. u Buljarici živi 800 stanovnika, a danas ima mnogo više stanovnika. Danas je u Buljarici najzastupljenija privredna grana turizam, jer je plaža u Buljarici poznata po izuzetnoj dužini od oko 2200 metara i sitnom pesku, ribljim restoranima, barovima i kafeterijama, kao i dobrim uslovima i opremi za vodene sportove.

SHARE IT: