Manastir Dajbabe
Manastir Dajbabe – Uspenja Presvete Bogorodice se nalazi na Ćemovskom polju, između Podgorice i reke Cijevne, nedaleko od drumskog i železničkog puta Podgorica – Plavnica. Iz manastira Dajbabe se pruža lep pogled na Zetsko polje, Skadarsko jezero i planinu Rumiju, krajinske gore i visoke crmničke planine. Oko manastira Dajbabe je lepa, bujna i mirisna vegetacija – šuma čempresa, borava i maslina.
Manastir Dajbave je osnovao monah Simeon Popović 1897. godine, kratko vreme posle oslobođenja Podgorice od Turaka. Prema pisanju monaha Simeona, manastir je podignut na mestu gde je jedan dečak iz Zete, čobanin Petko Ivezić – kasniji jeromonah Platon, imao čudesno proviđenje. Na tom delu Dajbabske gore je postojalo staro kultno mesto, o čemu je monah Simeon ostavio zapis. Podzemni dom Carice Nebeske, kako ga naziva prepodobni Simeon, posvećen je prazniku Uspenja Presvete Bogorodice, koji se nalazi nedaleko od Podgorice, na obroncima Dajbabske gore. Dok je čuvao ovce na Dajbabskoj gori, čobanu Petku se javio svetitelj sa štapom, govoreći mu da je on sveti, učenik jednoga Svetoga /svetog Save/ što je živeo pre Kosova, koga su Turci zakopali, da je bio vladika ovog mesta i da hoće da mu sagradi manastir. Još mu je rekao da se njegove mošti nalaze negde u okolini svetinje, ali se neće pronaći dok se svo srpsko ne oslobodi. Svetitelj koji se javio čobaninu, posavetovao ga je da pođe put manastira gde ima bratstvo i da im ispriča svoje viđenje, pa da onda dođu i otkriju svetinju.
Mladi čobanin Petko polazi put manastira Ostroga i nalazi tamo, tada učenog jeromonaha Simeona rodom iz Cetinja, koji je završio Seminariju i Duhovnu akademiju u Kijevu, kao i studije filosofije na Sorboni u Parizu, a jedno vreme proveo u Ženevi. Njemu čobanin Petko ispriča svoje čudesno viđenje što je podstaklo prepodobnog Simeona da pođe do Dajbabske gore. Došavši tamo, uz pomoć nekoliko lokalnih seljaka otpočeše kopanje. Kako je vreme odmicalo, otkrivali su svetinju tačno kako je čobanin Petko opisao u svom viđenju. Bila je to pećina u obliku krsta skrivena u stenama, kakvu i danas vidimo. Po mišljenju oca Simeona, reč je o staroj svetinji koju su Turci nameravali da unište, ali je sačuvana Božijom promisli.
Po završenom iskopavanju, crkva manastira Dajbabe je osvećena 22. decembra 1897. godine, Sveti Otac Simeon je uvidevši da je to put Božiji, odlučio da ostane u ovoj svetinji. Ubrzo se pročulo za ovu svetinju, kojoj je blagoverni narod sa svih strana dolazio na poklonjenje, dok je ličnost prepodobnog Simeona bila uvek u službi svima kojima je bila najpotrebnija. Sveti Simeon je umro u manastiru Dajbabe 01. aprila 1941. godine, predosećajući buduća stradanja srpskog naroda u Drugom svetskom ratu. Sveti Simeon je sahranjen u pećini na mestu koje je pripremio. Ovo mesto u manastiru Dajbabe je postalo mesto hodočašća i poklonjenja, sa verom da svete mošti prepodobnog Simeona Dajbabskog pružaju čudesna isceljenja.
Pećinska crkva manastira Dajbabe je ukopana u zemlju, malih dimenzija i nepravilne osnove, dužine 21,5 metara i prosečne širine oko 2,5 metara. Na mestima gde su pećinske neravnine u kamenu izvršeno je malterisanje zidova. U središnjem delu, pored severnog zida, nalazi se grob prepodobnog starca Simeona Dajbabskog. Od glavnog crkvenog broda račvaju se nekoliko bočnih krakova koji stvaraju kapele. Najprostranije je proširenje sa južne strane, na nižem nivou, gde je prepodobni starac Simeon čitao molitve za ozdravljenje. Tokom vremena je manastir Dajbabe postao čuven, a povećanjem broja vernika se ukazala potreba da se napravi nadstrešnica ispred pećinske crkve. 1908. godine je sagrađen prostani trem, koji je sa zgradama konaka jedini spolja vidljivi deo manastira Dajbabe.
Otac Simeon je lično freskama oslikao unutrašnjost svoje zadužbine. Zbog nepravilnosti prostora, ovde su naslikani likovi svetih otaca, proroka i domaćih svetitelja, kao što je Sveti Petar Cetinjski, Sveti Sava, Sveti Vasilije, dok su u svodu na medaljonima naslikane predstave Hrista i Bogorodice. Manastirsku crkvu pored freskopisa oca Simeona, krasi nekoliko ikona, kao i plaštanica iz 10. veka, ikona Bogorodice Jerusalimske…. Konak starca Simeona manastira Dajbabe je postojao do zemljotresa 1979. godine, na čijim temeljima je sagrađen novi konak površine oko 300 m2. Od osvećenja, u manastir Dajbabe dolazi veliki broj posetilaca i vernika sa svih strana, različite religije, da potraži lek duši i telu…. Po blagoslovu mitropolita crnogorsko-primorskog gospodina Amfilohija, iguman manastira Dajbabe, arhimandrit Danilo, uručio je orden Svetog cara Nikolaja II Romanova ikonopiscu Aleksandru Ivanoviću Čakšinu, koji je oslikao kapelu porodici Romanov, manastirsku pripratu, monašku trpezariju i česmu presvete Bogorodice.
