Manastir Cozia

Manastir Cozia se nalazi na desnoj obali reke Olt, 22 km od Ramnicu Valcea i 75 km od Sibinja. Reka Olt je najduza reka Rumunije, koja izvire u planinama Hasmasu Mare, koje su deo istocnih Karpata, i tece 615 km kroz brojne rumunske pokrajine, te se uliva u Dunav. Manastir Cozia se nalazi u malom selu prekrasnog položaja u dolini reke Olt, na autoputu koji povezuje Transilvaniju i Vlašku/između Sibinja i Rimnicu Vilcea/, u okviru zasticenog prirodnog podrucja Nacionalnog Parka Cozia, koje je smešten u centralnom delu juznih Karpata, na prilazu visokom vencu planina Fagaras. Zaštićeno područje Nacionalnog Parka Cozia, površine 17,000 hektara obuhvata uglavnom šume, na koje povoljno utiče relativno blaga okolna klima – šume hrasta dostižu ovde izuzetne visine. Nacionalni Park Cozia takode nazivaju i Planinom cveća, zahvaljujući bogatom biljnom svetu, među kojim su runolist i krin.

Manastir Cozia je sagrađen izmedu 1386-1388. godine i predstavlja jednu od najznačajnijih zadužbina vlaškog vojvode Mircea cel Batran – Mirče Starog, potomka čuvene porodie i dinastije Basaraba i dede Vlada Tepeša. Vladavinu vojvode Mirče cesto smatraju periodom velike stabilnosti Vlaške, smeštene u nestabilnom regionu, čije su granice stoga stalno menjane. Međutim, tokom vladavine vojvode Mirče, Vlaška je upravljala najvećim područjem u istoriji, od reke Olt na severu do Dunava na jugu, i od Gvozdene Kapije Dunava na zapadu do Crnog Mora na istoku. Originalno, današnji manastir Cozia je nosio naziv Nucet Manastir, jer je sagrađen na mestu pogodnom za uzgoj oraha. Ime Cozia je manastiru dato kasnije, po obližnjoj planini. Sigurno je vojvoda Mircea cel Batran – Mirče Stari, vladar izuzetnih privrednih, vojnih, verskih, umetničkih i kulturnih sposobnosti i rezultata, sagradio svetinju na ovom usamljenom mestu, ne samo zbog lepote celokupnog predela, već svakako i zbog vojnih i strateških razloga, jer je manastir Cozia originalno bio utvrđen visokim odbrambenim zidinama.

Prvi dokumenat koji potvrđuje zadužbinu vojvode Mirče Starog potiče iz 1388. godine. Manastir Cozia je oslikan freskama u periodu od 1390-1391. godine. Neke od originalnih fresaka iz 1390. godine su dobro očuvane, dok drugi sloj fresaka potiče iz obnove izvršene 1719. godine. Portret zadužbinara, obučen u raskošnu srednjovekovnu odeću, u svojoj uzvišenosti, sa malom maketom manastira u naručju, uz koga stoji njegov sin, kome je kasnije poverio vladavinu, naslikan je na desnom zidu priprate velike crkve. U crkvi je grob vojvode Mirče i njegov prikaz sa jednim od sinova. Sin naslikan na fresci manastira Cozia je Mihail, jedini priznati naslednik Mirče Starog – Vlad, otac Drakulin je bio jedan od mnogih nelegalnih sinova ovog vojvode. Ovaj portret je takođe naslikan u severnoj kapeli i u manastirskom Bolniţa – bolničkom konaku. Mirce Stari je umro početkom 1418. godine u kneževskoj rezidenciji u Arđešu i njegovi ostaci su doneti u manastir Cozia i sahranjeni u sarkofagu. Desno od groba velikog vojvode se nalazi grob majke Mihaela Hrabrog, koja se 1601. godine zamonašila u manastiru Cozia, pod imenom Teofana, a umla je 1605. godine.

Manastir Cozia je jedan od najznačajnijih primera srednjovekovne arhitekture Rumunije. Najpre je u četvorouglu sagrađena velika crkva, koja je najvažnija zadužbina vojvode Mircea, te je podeljena na tri dela : priprata, glavni brod i oltar. Crkva manastira Cozia je izgrađena od naizmeničnih slojeva velikih kamenih blokova i jasno vidljivih cigala. Stil crkve, sa monumentalnom kulom oduševljava posetioce, ali i stručnjake i istraživače nasleđa, skladom kapele na južnoj strani, oblika koji pripadaju srpskoj arhitekturi toga vremena i vizantijskih i lokalnih elemenata, što je dorinelo posebnoj arhitekturi crkve. Efekat ukrašavanja je pojačan oblikovanjem postojećeg velikog istorijskog spomenika, kada je manastir Cozia obnovljen. Uslovi monaškog života su tada usavršeni i manastir odgovarajuće opremljen, kada su postavljene zbirke koje danas razgledaju posetioci manastira Cozia. Otvoreni trem je 1707. godine dograđen sa prednje strane crkve, kada su konzervirane sve originalne freske iz 14. veka. Hrišćanski pustinjaci dubokih bora su naslikani u donjoj zoni manastira Cozia, dok su sedam ekumenskih sabora i niz prikaza, koji predstavljaju kalendar i Bogorodičin akatist, naslikani na zidu između priprate i glavnog broda manastirske crkve. Oltarska pregrada sa predstavama svetaca dopunjava dragoceni skup ikona i rezbarenog drveta, iznad kojih su veliki svećnjaci.

SHARE IT: