Korča

Korča je ljupki grad u jugoistočnoj Albaniji, u blizini granice sa Grčkom i Makedonijom, u podnožju veličanstvene planine Morave, na nadmorskoj visini od oko 850 metara, na uzvišenju Sveta Tana-Ostrovica. Grad Korča – nekadašnja srpska-slovenska Gorica ima izuzetno pogodan geografski položaj, budući da se nalazi na trgovačkim putevima koji povezuju Albaniju sa Makedonijom (47 km) i Grčkom (35 km). Današnji grad Korča je u drevnim vremenima bio protosrpsko-ilirsko naselje, a kasnije je ovde sagrađen antički grad Pelion, koga je 199. godine p.n.e osvojila rimska vojska, pod vođstvom Sulpicijusa Galbe u Drugom makedonskom ratu. Početkom srednjeg veka Korča postaje urbani i religiozni centar sa crkvom iz 9. veka koja je obnovljena u 14. veku. Islam je stigao u grad Korču u 15. veku putem vođa albanskih janičara koji su učestvovali u opsadi i padu Konstantinopolja /1453. godine/.

Svaka bolja i potpunija geografska karta i danas beleži na albanskim prostorima, a posebno na području KorčaValona, brojne srpske oronime i hidronime. U sredini južne Albanije se uzdiže planinski vrh srpskog imena Ostrovica, a severoistočno od njega leži najveći grad u ovoj oblasti – Korča, srpski toponim Gorica, što je preko grčkog uticaja dovelo do albankog naziva koji se danas koristi. Prema zapisu istaknutog nemačkog lingviste romaniste Gustava Vajganda (1860-1930) koji je u leto 1889. godine, putujući kroz srednju Albaniju, u knjizi o Aromunima – Cincarima, zapisao da Korča “leži u podnožju uzvišenja koje je prekriveno zasadima vinove loze. Ovo uzvišenje probio je potok Morava, koji deli ovaj grad na dve polovine i teče u proširenu dolinu reke Dunavice”. Južno od Korče je Kamenica, a jugozapadno Potom, nekadašnji srpski Podhum (Podbrdo); zapadnije od njega su mesta Gilave (Glava), Cerovoda (Curivoda), oblast Trebishini (Trebišnja), pa preko reke Vljose (Vojuše), na kojoj leži tri grada sa srbskim imenima – na njenom donjem toku je grad Selenice, južno od ušća reke Sušice, na srednjem toku i to na ušću reke Desnice u Vojušu leži Klisura, a u gornjem toku Vojuše, ali u Grčkoj, leži grad Konjica. Istočno od planine Pind teče reka Aliakmon kojoj su Srbi dali ime Bistrica, a u njenom srednjem toku leži grad Servia (Srbica). Na tom pravcu je i Zagora kod Volosa. Pomenimo još Servohoriu kod Nise, dokumentovanu u 7. veku nove ere kao toponim Serfidže u Tesaliji, turkoformans od Serbice i Srbice….

Napredan grad Korču su 1440. godine razorili Turci, da bi u 16. veku oni doprineli njegovom razvoju i napretku. Korča se značajno razvila u 17. veku, posebno nakon pljački i požara obližnje Voskopoje /Moskopoje/, koji su izvele muslimansko-albanske trupe Api Paše. U to doba, Korča postaje centar ćilimarstva, kao i glavno trgovačko središte sa 1000 dućana, u kojima su trgovali trgovci iz Rusije, Turske, Grčke i Italije. Izgrađeni su brojni objekti – veliki kaldrmnisani bazaar, džamija, hamam, hanovi -karavan saraji, kao zaštićeni spomenici kulture i grad se intenzivno razvija. Smešten u centru grada, stari bazaar u Korči spada među najbolje očuvane bazare Balkanskog poluostrva, prepoznatljiv po svom izuzetno bogatom kulturnom i arhitektonskom nasleđu.

Mirahori džamija u Korči je sagrađena 1418. godine. Tokom turske vladavine je Korča bila sedište turske vlasti. U 18. veku je grad Korča uspešno koristio svoj povoljan položaj na raskrsnici brojnih trgovačkih karavanskih puteva, te postaje glavno središte trgovine, najveći i najrazvijeniji grad u Albaniji. Prva škola na grčkom jeziku je osnovana u gradu Korči 1724. godine. Prva zvanično priznata svetovna skola na albanskom jeziku je počela sa radom u Korči 7. marta 1887. godine. Otomanska vladavina nad Korčom trajala je do 1912. godine. Pre Prvog svetskog rata je Korča nosila naziv Koritsa i bila u Grčkoj. Sile osovine su pomerile grčko-albansku granicu prema istoku, čime je Korča postala albanski grad. Od sticanja nezavisnosti Albanije u Balkanskim ratovima, kao i u Prvom svetskom ratu, Grčka se prema Korči ponašala sasvim pogrešno. Grčke trupe su zauzele Korču 1912 – 1913. godine tokom Balkanskih ratova i na početku Prvog svetskog rata. Od 1916. do 1920. godine su Korču osvojili Francuzi, a u Drugom Svetskom ratu su upravu nad Korčom imali Italijani /od novembra 1940. do aprila 1941. godine/. Posle pada komunizma, albanska pravoslavna crkva se, kao i njene sestre-crkve u Istočnoj, Centralnoj i Južnoj Evropi, borila da obnovi ruševine iz doba državno-podsticanog ateizma.

Velika pravoslavna crkva u Korči posvećena Hristovom Vaskrsenju je /bila/ najveća crkva u Albaniji i dominira centralnim trgom grada. U unutrašnjosti ove crkve je prekrasan ikonostas, sa divnom rezbarijom i duborezom.

Stare crkve u okolini Korče i selu Voskopoju, sa brojnim manastirima i crkvama, bili su i ostali centar pravoslavlja u jugoistočnom delu Albanije. U Korči je velika pravoslavna zajednica i sedište grčkog pravoslavnog vladike. Muzej srednjovekovne umetnosti u Korči je otvoren za posetu 1980. godine i obuhvata razdoblje od 5. do 19. veka, gde se mogu videti dela najznačajnijih srednjovekovnih albanskih umetnika, dela Onufrija (sredina 16. veka) i Davida Selenice (početak 18. veka), uz divne radove nepoznatih zlatara, kujundžija, drvorezbara i oružara. Najvredniji deo je rezbareni drveni ikonostas iz 10. veka, koga je izradio majstor Dmitar. Muzej Srednjovekovne umetnosti u Korči je jedina nacionalna institucija iz domena ikonografije i predstavlja najznačajnija umetnička dela post-vizantijskog perioda tokom otomanske invazije. Narodni Pedagoški Muzej je otvoren 1967. godine u zgradi prve albanske škole u Korči. Korča ima veliku džamiju iz 15. veka i nekoliko savremenih upravnih zgrada. Praistorijski muzej se takođe nalazi u centru grada, u tradicionalno uređenoj zgradi i omogućava posetiocima da razgledaju skoro 1200 nalaza i objekata sakupljenih tokom arheoloških istraživanja iz praistorijskog, grčkog, rimskog i paleo-vizantijskog perioda. Korča je takođe odlično polazno mesto za upoznavanje ovog prekrasno lepog planinskog regiona jugoistočne Albanije.

Bogorodičina Crkva – Svete Marije /Shen Ristoz/ u predgrađu Korče, malom selu Mborji, stoji poput skrivenog blaga i riznice na vrhu uzvišenja u selu Mborja, na padini planine Morave koja se uzdiže uznad Korče. Selo Mborja, izdignuto iznad doline u kojoj leži Korča je nekada bilo trgovački centar čitavog regiona i nazvano je po grčkoj reci “emporion” što znači pijaca. Malena vizantijska crkva Svete Bogorodice je posvećena Hristovom Vaskrsenju i potiče iz 14. veka. Sagrađena je oko 1390. godine od kamena i drvenih greda sa ovih prostora, osnove u obliku trolista, sa malom kupolom na vrhu. Stručnjaci UNESCO-a smatraju freske crkve Svete Bogorodice u selu Mborja među najboljim slikarskim ostvarenjima na Balkanu. Freske Bogorodičine crkve u selu Mborja su veoma dobro očuvane, iako su preživele nesvakidašnju nebrigu tokom komunističkog doba, kada je veliki broj crkava u Albaniji uništen. Freske predstavljaju mnogobrojne pravoslavne svetitelje, poroke i svete ratnike, biblijske scene. Posebno su zanimljive kompozicije fresaka u priprati Bogorodičine crkve, koje predstavljaju grešnike koje proganjaju divlje zveri i koji stradaju od đavola, kao i ruku sa vagom na kojoj se mere grešni ljudi, koje zbog grehova na putu prema paklu, napadaju razne zveri i ujedaju zmije.
Za Korču kažu da je najčistiji grad Albanije. Korça je takođe poznata po lepim devojkama, tradiciji pevanja serenada, živopisnom bazaaru, karnevalima, značajnom istorijskom i kulturnom okruženju i odličnoj hrani. Najpoznatije jelo u Korči je pita lakror, spremljena od luka i paradajza po tradicionalnom receptu. U Korči se nalaze stare građevine različitog stepena obnove koje okružuju velelepnu pravoslavnu crkvu izgrađenu 1992. godine. Staromodne kaldrmisane uličice vode kroz grad i iza glavne ulice.

Lokalni stanovnici Korče su veoma srdačni, gostoprimljivi i velikodušni, u sumrak šetaju gradom u parovima, držeci se za ruke. Korča je centar područja drevne istorije i kulture, pogodne klime, gostoljubivog i vrednog stanovništva i područje u kome su se mešali kulturni uticaji Balkana i Zapada.

Nalazište Kamenica Tumulus je nedavno otkriven arheološki praistorijski lokalitet sa muzejem na glavnom putu, samo 10 km južno od Korče, 180 metara levo od regionalnog puta Korča – Erseke, u južnom delu doline Korče. Arheološko nalazište Kamenica Tumulus je otvoreno za posetioce već neko vreme, ali do sada nije privlačilo značajnu pažnju pisanih turističkih vodiča. Kamenica Tumulus je preistorijska humka praistorijske zajednice koja je živela na ovom području u periodu od kraja 13. do sredine 6. veka pre nove ere. Centralna humka, gde je nastalo groblje potiče iz kasnog bronzanog doba, oko 13. veka pre nove ere. Kamenica Tumulus je delimično istražena – vidi se nekoliko kamenih krugova i spomenika na mestu iskopavanja, koji predstavljaju pravi mali muzej na otvorenom, sa objašnjenjima i natpisima na engleskom jeziku. Centralna humka arheoloskog nalazista Kamenica Tumulus, za razliku od drugih pronađenih tumula u Albaniji, bila je okružena sa dva koncentrična kruga prečnika od oko 13 metara, izgrađena od kamena prosečnih veličina. Tokom poznog bronzanog doba (1200 -1050 pre nove ere), u okviru velikog kruga je dodato još 40 grobova. Tokom druge faze, u ranom gvozdenom dobu (1050-750 pre nove ere), grobnica je proširena sa još 200 grobova prekrivenih zemljom, dok nije dobila svoj konačni polukružni oblik, koji je dostigao prečnik od 50 metara i visinu oko 3 metara. U trećoj fazi, koja odgovara drugoj polovini 7. veka pre nove ere, sagrađene su monumentalne kružne ili polukružne građevine na južnom i severoistočnom kraju, u kojima su pronađeni pojedinačni ljudski ostaci srodnika. Tokom kratkog perioda istorije nalazista Kamenica Tumulus, (625-540 pre nove ere) je humka značajno proširena prema istoku, uz pomoć kamenom ispunjenih grobova, dok nije dobila elipsasti oblik veličine 70×50 metara. Istraživanjima lokaliteta Kamenica je pronadeno oko 400 grobova, 440 skeletnih ostataka i više od 3500 arheoloških nalaza : keramičke posude, oružje od metala, nakit od bronze, gvozđa, srebra, zlata, ćilibara i kostiju. Osoblje na lokalitetu Kamenica Tumulus govori engleski jezik i rado će posetiocima pokazati nalazište, dok je moguće i pogledati film o iskopavanjima. Nalazište Kamenica Tumulus je dobro uređeno i zaslužuje pažnju posetilaca, čija poseta može dosta značiti turizmu i zemlji. Nalazište Kamenica Tumulus se nalazi na udaljenosti pogodnoj za izlet iz Korče, u blizini sela Kamenice i može biti deo jednodnevnog izleta obližnjim znamenitostima Dhardi i/ili Voskopoji, ukoliko imate sopstveni prevoz, ili možete platiti taxi 10 EUR, koji će vas dovesti do nalazišta, sačetaki i vratiti u grad.

Ols Lafe: “Iskopavanja na lokalitetu – humci – groblju Kamenica su u leto 2000. godine započeli istraživači L. Bejko i M.G. Amore. Ukupno je pronađeno 426 skupova ostataka tokom nekoliko dugih perioda iskopavanja i otkriveno je nekoliko faza izgradnje humke – gromile. Najstariji grobovi koji uključuju i središnji potiču iz perioda kasnog bronzanog doba, dok kasniji potiču iz sredine 6. veka p.n.e. Većina iskopanih grobova su jednostavne jame, a tri su izgrađene od drveta ili kamena. Prevladavao je ritual sahranjivanja, ali je bilo i kremacija, u okviru ili van groblja. Sadržaj u grobnicama obuhvata čiste ili bojene keramičke predmete, ali i bronzani i gvozdeni nakit i oružje; zlatni nakit je prisutan u manjim količinama. Skeletni materijal se trenutno istražuje i pruža podatke o starosti, polu, bolestima, načinu ishrane i života pojedinaca; odabrani primerci će biti podvrgnuti DNK analizi. Planira se otvaranje lokaliteta za turističke posete, što će biti prvo groblje u Albaniji u kome će posetioci moći da vide i razumeju nastanak ovog tumulusa”.

 

 

SHARE IT: