Reka Drina
Reka Drina se nalazi u zapadnoj Srbiji, 210 km od Beograda i čini prirodnu granicu između Srbije i Bosne i Hercegovine. Reka Drina nastaje spajanjem Tare i Pive kod Sćepan Polja, između vrtoglavih masiva Sinjajevine /2.277 m/ i Durmitora /2.520 m/ u Crnoj Gori, a posle 345 km toka se uliva u reku Savu. Reka Drina sa pritokama je isklesala i preseca gotovo čitav dinarski planinski sistem, stvarajuci hidroenergetski potencijal bez premca na Balkanu. Kada je silna i neukrotiva Drina pregrađena branom dugom 460 metara i visokom 90 metara, 1966. godine je stvoreno prelepo Perućačko jezero – jezero Perućac. Jezero Perućac praktično okružava planinu – Nacionalni Park Taru i doseže do Višegrada i čuvenog istorijskog mosta pod zaštitom UNESCO-a koji je bio nadanuće Nobelovcu Ivi Andriću za čuveni roman “Na Drini ćuprija“. Perućac je akumulaciono jezero koje se vodom napaja iz Drine i zauzima površinu od oko 12,4 km2, zapreminu 340.000.000 m3 vode, a duboko je do 60 metara. Dužina Perućačkog jezera iznosi oko 54 km, najmanja širina je oko 150 metara, a najveća širina oko 1000 metara. Sredina Perućačkog jezera predstavlja granicu između Republike Srpske, Bosne i Hercegovine i Republike Srbije. U sastavu HE Bajina Bašta su HE Bajina Bašta, reverzibilna HE Bajina Bašta i mini hidroelektrana Vrelo.
Marš na Drinu je tradicionalni srpski marš koji je komponovao Stanislav Binički početkom Prvog svetskog rata u čast pobede srpske vojske nad austrougarskom vojskom na Ceru. Marš na Drinu je posvećen komandantu Gvozdenog puka Milivoju Stojanoviću koji se borio u Cerskoj bitci – Bitci na Ceru i poginuo u Kolubarskoj bitci. Ova pesma je simbol hrabrosti Srba u Prvom svetskom ratu koji su uprkos gubicima u ljudstvu, iz tog rata izašli kao pobednici. Pobeda malobrojne srpske vojske nad nadmoćnom austrougarskom vojskom je istovremeno bila i prva pobeda savezničkih sila u Prvom svetskom ratu.
Reka Drina predstavlja pravi raj za ribolovce tokom čitave godine, zahvaljujući izvanrednim ribolovačkim terenima, posebno za fly-fišing, mušičarenje. Uz kanjon Trešnjice, pritoke reke Drine, nalaze se stameni planinski vrhovi visine iznad 1000 metara koji su prirodno stanište beloglavog supa ! Spustovi (splavarenje, rafting) niz Drinu su pogodni od aprila do oktobra. Svojim karakteristikama reka Drina privlači zaljubljenike u prirodu i ekstremne sportove u očuvanoj prirodi, zahvaljujući vertikalnim liticama kanjona okolnih planina, koji su raj za planinare i alpiniste…
Reka Drina je raj nedirnute prirode, planinskih vrhova i bujnih šuma i smatraju je jednom od najlepših i najčistijih rečnih tokova Evrope. Reka Drina je planinska, obimna, zelena, božanstvena, talasasta reka sa brzacima, koja protiče i huji kroz pejsaže prelepih okolnih planina, klisura, kanjona, šuma i vrtoglavo čistog vazduha. Desnu stranu sliva Drine čine kanjonske pritoke posebne lepote – Rača, Derventa, Nevenski potok, Crni potok, Brusnica, Žepa i Rzav. Kanjon Drine je 3. po veličini kanjon u svetu, posle kanjona Kolorada i kanjona Tare. Prostire se u dužini od 54 km. Strme litice kanjona sa leve i desne obale reke Drine, sa bogatom florom i faunom, veličanstven su prizor koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Upravo ovim vodenim putem stiže se do Višegrada i čuvenog mosta Na Drini Ćuprija. Splavarenje na reci Drini ima dugu tradiciju, pa se u slavu starih splavara, koji su rekom prevozili građu, u julu svake godine održava „Drinska regata“. Osim za vreme regate, Drina je i tokom ostatka godine atraktivna za plovidbu čamcima… Posetiocima je na raspolaganju odlična mogućnost upoznavanja prirodnog bogatstva kanjona Drine turističkim brodovima, sa otvorenim palubama – terasama za panoramsko razgledanje, zatvorenim salonskim delom, mini barom i toaletom i raznovrsnim sadrzajima ili avanturistički stand up paddling, koji posetiocima takođe omogućava jedinstvene doživljaje.
Preko reke Drina postoji mnogo mostova, među kojima je najpoznatiji Stari most u Višegradu koji je 1571. godine sagradio Mehmed Pasa Sokolović i koji je stekao svetsku slavu čuvenim romanom Ive Andrića – “Na Drini Ćuprija“. Desna strana Drine je krečnjačka, izrazito strme obale, nad kojom se, skoro vertikalno diže planina Tara i njeni veličanstveni vidikovac Bilješka stena /1000 metara nadmorske visine/ i prirodno stanište Pančićeve omorike, Stolac. Na padinama Tare su mnoga kraška vrela, među kojima je najpoznatije vrelo u Perućcu. Od njega počinje rečica Vrelo, duga samo 365 metara, zbog čega nosi ime “godina”. Rečica Vrelo je veoma bogata vodom, koja u Drinu otiče niz tri prelepa vodopada. Na reci Drini žeđ namiruju beloglavi supovi, retki golubovi, jeleni, zečevi, vukovi, medvedi…
Nažalost, u Starom Brodu kod Višegrada na Drini se u Drugom svetskom ratu dogodio nezapamćen i jeziv zločin nad više od 6000 Srba Sarajevsko-romanijske regije, koji su počinile ustaše Jure Francetica – regularne jedinice Nezavisne Države Hrvatske, u čijem sastavu su bili Hrvati i muslimani. Ustaške jedinice su u proleće 1942. godine pokrenule ofanzivu sa ciljem da pobiju i proteraju srpsko pravoslavno stanovništvo iz istočog dela Bosne i Hercegovine, sa namerom da uspostave granice Nezavisne Države Hrvatske na Drini. Ustaška ofanziva je počela u martu 1942. i kretala se prema Drini, potiskujući ispred sebe desetine hiljada izbeglica – srpskih civila sa područja Sarajeva, Pala, Olova, Sokoca, Kladnja, Han Pijeska, Rogatice i Višegrada koji su bežali prema Srbiji. Prelaz u Srbiju na mostu u Višegradu su blokirali Italijani, pa je jedan broj nesrećnih ljudi krenuo prema Starom Brodu i selu Miloševići po teško pristupačnom terenu i nabujaloj reci, pod napadima ustaša i muslimanske Handžar divizije. Pokolj Srba u Starom Brodu i selu Miloševići se dogodio u proleće 1942. godine, uglavnom na obali reke Drine u današnjoj opštini Višegrad. Ustaše su u ovom pokolju ubile više od 6000 nenaoružanih Srba, isključivo civila. Jedan broj nevinih ljudi se, bežeći od ustaša, utopio u Drini. Najmasovnije ubijanje srpskih civila je izvršeno marta 1942. godine, ali su zverstva i najstrašnija mučenja trajala do početka maja te godine. O ovom zločinu se ćutalo više od pola veka. Tek 2008. godine je na jezivom stratištu u Starom Brodu postavljeno spomen-obiležje stradalim civilima, 2014. oslikana i osveštana je spomen-kapela, a 2019. godine izgrađen je i osveštan Spomen-muzej Stari Brod.
U Spomen-muzeju Stari Brod postavljeno je 27 skulptura sa 39 likova koje simbolizuju tragični zbeg i ulazak srpskih majki sa decom u naručju u nabujalu reku Drinu. Idejno rešenje muzeja uradio je arhitekta Novica Motika iz Zvornika, a donatori izgradnje Spomen muzeja bili su Miodrag Davidović Daka i Spasoje Albijanić. U unutrašnjosti Spomen Muzeja Stari Brod nalaze se malobrojne sačuvane fotografije zločina iz 1942., kao i spisak sa imenima stradalih. Jedan od specifičnih detalja Spomen muzeja u Starom Brodu je i staklena konzola napravljena iznad Drine, dužine šest koraka koja simbolički predstavlja put stradanja – svaki korak nad drinskom vodom predstavlja hiljadu stradalih. Ovaj jezivi zločin nad srpskim narodom se nikada ne sme zaboraviti. Svake godine se na mestu zločina nad srpskim civilima u Starom Brodu obeležava tragičan istorijski događaj koji su počinile jedinice NDH, da žrtve i njihovi zločinci nikada ne budu zaboravljeni. Spomen kompleks Stari Brod obuhvata Muzej u kome se čuva par sačuvanih fotografija i imane žrtava, uz osvećenu kapelu koja podseća i opominje buduće generacije na ovaj stravičan zločin. Ranije je jedini način da se iz Višegrada stigne u Spomen kompleks Stari Brod bio nekim od turističkih brodova ili glisera, ali je 2020. sagrađen novi put do Starog Broda duž leve obale Drine.
