Crkva Lazarica
Crkva Svetog Stefana u centru grada Kruševca je zadužbina kneza Lazara, visokopoštovanog srpskog velikomučenika, koji je viteški stradao u Kosovskoj bitci 1389. godine. Po svom ktitoru – Knezu Lazaru, u narodu je poznata kao Crkva Lazarica i posvećena je Svetom Stefanu, u čast prvorođenog Lazarevog sina Stefana. Lazarica je nastala kao dvorska crkva u okviru utvrđenog grada Kruševca, glavnog grada Kneza Lazara, najvažnijeg srpskog vladara toga doba, koji je vladao teritorijom dolina Zapadne i Južne Morave i severnim delom Srbije. Nastao na utvrđenom uzvišenju Lazarevog grada, Kruševac je nosio ovu titulu do 1403. godine, kada je Stefan Lazarević, sin kneza Lazara, svoje vladarsko sedište prebacio u Beograd.
Ljubav kneza Lazara prema crkvi se ogledalo u ljubavi prema svetim hramovima i manastirima u svojoj drzavi i van njenih granica. Prvo znacajno delo kneza Lazara, posle izmirenja Srpske Pravoslavne crkve i Carigradske Patrijarsije, bilo je podizanje crkve Svetog Stefana u Krusevcu. O knezu Lazaru patrijarh Danilo III pise : “Ovaj hristoljubivi vladar gore i humove svoje drzave ispuni obiteljima monaskih zilista, gde se nastanise i zivljahu monasi koji sebe Bogu orodise usamljenoscu i svakim molitvenim tihovanjem”. Tačno vreme izgradnje i građevinar Lazarice su ostali do danas neutvrđeni. Veruje se da je Lazaricu gradio čuveni Rade Borović – Rade Neimar, iako za to nema preciznih dokaza. Neki istraživači smatraju da je crkvu Lazaricu knez Lazar podigao oko 1375. godine, dok neki govore da ju je gradio zajedno sa gradom Kruševcem, tek po rođenju sina Stefana 1374. godine i stoga je posvetio Svetom velikoučeniku Stefanu. Lazarica se stoga nalazi u okviru utvrđenog grada, gde zauzima centralno mesto i značajno se razlikuje od skromnih manastirskih građevina tog vremena. Tokom istorije je Lazarica stradala pri napadu sultana Muse 1413. godine koji je harao ovim krajevima. Tokom turske vladavine je Lazarica sasvim opustela. Bez krovnog pokrivača i u ruševinama, Lazarica je odolevala do trećeg austro-turskog rata 1739. godine, kada je oslikana. Nažalost u 1791. godini je zadužbina Svetog velikomucenika Kneza Lazara služila kao turski barutni magacin. Posle oslobođenja grada Kruševca od turskog ropstva, 1833. godine je Lazarica obnovljena po nalogu Kneza Miloša Obrenovića, a 1843. uz pomoć porodice Karađorđević.
Crkva Lazarica je jedan od najlepših primera “moravskog arhitektonskog stila”. Građena je od opeke i kamena tesanika, sa malim količinama maltera. Skulpturna dekoracija na veselim i kitnjastim fasadama Lazarice je veoma bogata, jer je u skladu sa svetovnim životom na vladaočevom dvoru. Bogata kamena dekoracija crkve Lazarice se nalazi na brojnim jednodelnim i dvodelnim prozorima i rozetama izuzetne lepote i ogleda se u bogatstvu geometrijskih ornamenata, životinjskih i biljnih motiva i dekorativnim prepletima pod značajnim uticajem romansko-gotskog stila. Svete Mošti srpskog velikomučenika Svetog Kneza Lazara i Jelene Balšić, najmlađe ćerke kneza Lazara i kneginje Milice, počivaju u Crkvi Lazarici, u prekrasnom sarkofagu od ružinog drveta, ukrasenog srebrom.
