Ćele Kula Niš

Ćele Kula Niš

Ćele kula u Nišu je jedan od najznačajnijih spomenika kulture Srbije. Istorija izgradnje Ćele kule je istovremeno izuzetno zanimljiva i potpuno i neshvatljivo zastrašujuća. Posle Čegarske bitke, maja 1809. godine, u kojoj je poginulo oko 6000 turskih vojnika i oko 4000 srpskih ustanika, Turci su želeli da se na najsvirepiji način osvete srpskom narodu. Na periferiji Niša su, na uzvišenju iznad puta koji vodi ka Carigradu, odlučili da podignu kulu od glava izginulih srpskih ustanika !! Huršid paša, Turski zapovednik Niša od 1809 – 1812, je naredio Srbima ćurčijama da oderu glave i kože ispune slamom i pamukom, koje su zatim poslali sultanu u Carigrad, u znak pobede, za šta im je plaćeno po 25 groša po lobanji. Od lobanja je podignuta Ćele – kula, što na turskom jeziku znači “kula od ljudskih lobanja”.

Ćele – kula u Nišu je kula od kamena četvorougaonog oblika, visine oko 4 metra. Glave su bile okrenute napolje, učvršćene krečom i peskom. U Ćele kulu je originalno ugrađeno 952 lobanje, u 14 redova sa svake strane. Ćele – kula je ovolikim brojem glava žrtava stravično delovala na sve one koji su je videli. Mučan i težak utisak ostavljala je naročito na srpski narod u gradu i okolini. Iz humanih i religioznih razloga hrišćani Niša su noću skidali lobanje sa ćele kule i sahranjivali ih na groblju. Saznavši za to, Turci su stali na put ovoj pojavi. Vremenom se, međutim, kod trezvenijih Turaka promenilo mišljenje o Ćele kuli. Za vreme svoje uprave u Nišu (1861 – 1866) Mithad paša, školovan u Parizu, nameravao je da poruši ovaj varvarski spomenik, ali je naišao na otpor niških Turaka. Time je Ćele kula sačuvana do današnjih dana.

Do oslobođenja Niša od Turaka, 1878. godine, Ćele kula je bila otkrivena. Dobrovoljnim prilozima stanovnika čitave Srbije, ozidana je kapela koja i danas postoji. Na smanjenje broja lobanja u Ćele kuli uticali su, pored ostalog, i vremenski uslovi, tako da je danas sačuvano samo 58 lobanja. Zaštita i uređenje Ćele kule, preduzete prvih godina posle oslobođenja grada, nastavljeni su i kasnije. Prilikom proslave 60-to godišnjice oslobođenja Niša od Turaka (1937. godine) oko Ćele kule je podignuta gvozdena ograda. Godinu dana kasnije je ispred Ćele kule postavljen spomenik sa bistom Stevana Sinđelića i reljefom na kome je prikazana bitka na Čegru. Spomenik je delo vajara Slavka Miletića. Povodom proslave 180. godišnjice Čegarske bitke 31. maja 1989. godnine uređen je prostor oko Ćele kule i obnovljena je kapela.
Podigavši Ćele – kulu u Nišu, gradu koji spaja srednju Evropu sa jugoistočnom Evropom i Bliskim istokom, Turci su želeli da ostave opomenu balkanskim narodima – da će ih snaći grozna smrt ako pokušaju da se dignu protiv turske uprave.
Kada je 1833. godine francuski pesnik i akademik Alfons de Lamartin (1790-1869) izdao u Parizu svoje delo „Put na Istok”, on je u posebnom poglavlju „Beleške o Srbiji”, duboko potresen utiscima Ćele kule, između ostalog zabeležio i sledeće: „Pozdravih okom i srcem ostatke ovih hrabrih ljudi, čije su odsečene glave postale kamen temeljac nezavisnosti njihove otadžbine”. Franuski pisac Lamartin je takođe zapisao posle posete Ćele kule: …. „Dragi Srbi, sačuvajte ovaj spomenik. On će naučiti vašu decu šta vredi nezavisnost jednog naroda, pokazujući im po koju su je cenu njihovi očevi otkupili…”.

SHARE IT: