Bukovička Banja Aranđelovac

Bukovička Banja Aranđelovac

Bukovička banja je balneoklimatko lečilište u Aranđelovcu, srcu Šumadije, pod okriljem planine Bukulje i u neposrednoj blizini planine Venčac. Bukovička banja je poznato banjsko lečilište 80 km južno od Beograda, u kome direktan i indirektan uticaj vegetacije, vode i vazduha stvara jedinstven ambijent povoljan za odmor, boravak i relaksaciju i pruža izvaredne uslove za sve oblike rekreacije i sportske pripreme. Bukovička Banja je jedinstvena po činjenici da se nalazi u jednom od najstarijih i najlepše sačuvanih gradskih i banjskih parkova Srbije.

Zahvaljujući svojoj dugoj i bogatoj istoriji i činjenici što je bila omiljena destinacija kneza Miloša i dinastije Obrenović, Bukovička banja kod Aranđelovca koja obuhvata jedan od najstarijih i najočuvanijih banjskih parkova u Srbiji je uključena u program “Kraljevskih banja Srbije”. Nekada je Bukovička Banja bila mondenski zdravstveni banjski centar, građen po uzoru na banje Zapadne Evrope, a danas je značajan srpski banjski i zdravstveni centar za rehabilitaciju i medicinske usluge. Pored četiri izvora hladne mineralne vode temperature 13-14°C, u Bukovičkoj Banji postoji i hipotermalni izvor temperature vode od 25°C. Izvorske mineralne vode Bukovičke Banje se razlikuju po temperaturi, količini ugljene kiseline i koncentraciji mineralnih sastojaka. Mineralna voda izvora Bukovičke Banje je natrijum karbonatna i kalcijum hidrokarbonatna, gvožđevita i ugljeno-kisela. Pronalaskom hipotermalnog Izvora 1935. godine proširen je broj bolesti koje se leče u Bukovičkoj Banji.

Park Bukovičke Banje je više od 50 godina jedinstven muzej najveće savremene zbirke skulptura na otvorenom, nastale učešćem umetnika vajara uz celog sveta u belom venčačkom mermeru na smotri umetnosti “Mermer i zvuci”. Park Bukovičke Banje se može porediti sa nekoliko čuvenih svetskih parkova skulptura – u Holandiji ili Hjustonu i Teksasu. Park Bukovičke Banje je geometrijski trasiran po ugledu na parkove u Francuskoj, a projektovao ga je u 19. veku arhitekta „Starog zdanja” Kosta Šreplović. Dvor Staro zdanje je svojevrstan spomenik kulture Srbije koji je tokom 19. veka, uz Kapetan Mišino zdanje u Beogradu, predstavljao primere najlepših i najvećih zgrada u Srbiji. Sa 9000 m2 prostora je Staro zdanje u parku Bukovičke banje u Aranđelovcu prvobitno bilo zamišljeno kao Skupština Kneževine Srbije, ali je premeštanjem tadašnje prestonice iz Kragujevca u Beograd, postalo letnjikovac dinastije Obrenović. Tada je u postojeće parcele parka Bukovičke banje uneto 8.500 sadnica različitih vrsta lišćara i četinara, kada su nastala jezera, cvetne aleje, kur salon i objekti za pružanje medicinskih usluga, smeštaja i ishrane.

Paviljon Knjaz Miloš u parku Bukovičke Banje je sagrađen 1907. godine u stilu secesije po projektu arhitekte Branka Tanazovića na mestu jednog od najstarijih izvora mineralne vode u Srbiji. Bukovička banja je bila omiljena destinacija kneza Miloša Obrenovića. Paviljon kneza Miloša obuhvata tri dela – izvor mineralne vode sa punionicom – fabrikom za punjenje flaša i poslastičarnica u južnom krilu objekta. Fabrika flaširane mineralne vode u kojoj se sve radilo ručno je omogućila izuzetan napredak i razvoj grada Aranđelovca. Uredbom Vlade Republike Srbije je park u Bukovičkoj banji proglašen za Spomenik prirode, a objekti Staro zdanje i Paviljon Knjaza Miloša (Biveta) svrstani u značajno kulturno nasleđe i predloženi za status spomenika kulture od izuzetnog značaja. PAVILJON “KNJAZ MILOŠ” u Parku Bukovičke Banje u Aranđelovcu dobitnik je Nagrade Evropske unije za kulturno nasleđe – Nagrade Evropa Nostre za 2018. godinu u kategoriji Konzervacija.

Danas se na uređenje čuvenog parka u Bukovičkoj Banji polaže mnogo pažnje i sredstava, kako bi se očuvale i obnovile zelene i cvetne površine i uredile staze za posetioce, koje vode do osmatračnica na planini Bukulji, a da se očuva postojeći prirodni ambijent.

Prilikom izrade projekta revitalizacije parka Bukovičke banje kao spomenika prirode, odgovorni projektanti posebno ističu činjenicu da park uživa zaštitu prirodnog dobra i kulturno-istorijske celine, te se veoma vodilo računa o izboru vrsti zasada koji odgovaraju staništu i vegetaciji na terenu. Čitav vek je bilo potrebno da se zasade aleje borova i kestenova, raznovrsna stabla lišćara i četinara, da se trasiraju staze i oblikuju cvetne kompozicije, urede izvori mineralne vode, kupatila, sagrade objekti „Staro zdanje”, Paviljon „Knjaz Miloš”, „Arkade”, „Šumadija”, a u poslednjih pola veka dodatno postave i skulpture domaćih i svetskih vajara sa simpozijuma skulpture „Beli Venčac”.

Sadašnja faza razvoja turizma u Bukovičkoj banji počela je završetkom obnove i dogradnje luksuznog Hotela „Izvor”. Zahvaljujući izuzimanju dela parka od zaštite (po odluci Vlade Srbije), omogućena je obnova hotela „Staro zdanje” i „Šumadije” i izgradnja novog hotela. To će, uz završetak urbanističkog plana detaljne regulacije parka, pretvoriti Bukovičku banju u najkvalitetniju turističku destinaciju u regionu, što ona po svojim građevinskim objektima, skulpturama, očuvanim parkovskim sistemom i ambijentom zapravo i jeste.

SHARE IT: