Poslovni Turizam
promeni pozadinu
POGLEDAJTE NAŠIM OČIMA

Poslovni Turizam

Konak manastira Sveti Prohor Pčinjski

Početna / Kongresni prostori

Konak manastira Sveti Prohor Pčinjski

Manastir Svetog Prohora Pčinjskog, jedan od najstarijih manastira Srbije se nalazi na granici sa Republikom Makedonijom, na šumovitim obroncima planina Rujna i Kozjaka, na levoj obali reke Pčinje, u blizini sela Klenike, 30 km južno od Vranja. Lepo uređen manastirski kompleks Svetog Prohora Pčinjskog odiše duhovnom, spokojnom i toplom atmosferom, zahvaljujući netruležnim moštima Svetog Prohora - jednog od najznamenitijih hrišćanskih svetitelja koje čuvaju manastir. Celinu manastira Svetog Prohora Pčinjskog predstavljaju dva konaka - konak Kralja Petra I oslobodioca i Vranjski konak, tradicionalna vodenica iz 19. veka, stoletne hrastove šume i mirisne livade vrletnih padina Kozjaka i Rujna, razdvojene plahovitom rekom Pčinjom. Najveći deo ambijentalnih vrednosti rečnog toka Pčinje sadrži brojne vidikovce, počev od nižih delova livada, bujnih šuma i pašnjaka, preko terasa i aluvijalnih ravni, do najviših vrhova okolnih planina.
Monumentalni Vranjski konak je građevina jedinstvene autentične arhitekture i jedno od najlepših zdanja ovog stila u Srbiji. Izgradio ga je između 1854. i 1862. godine vranjanski trgovac Hadži-Mihajlo Pogačarevic. Vranjski konak, sa ukupnim smestajnim kapacitetom od oko 100 ležaja je danas izuzetan turističko-kongresni centar, zahvaljujući luksuznom smeštaju u prostranim sobama i apartmanima, opremljenim autentičnim nameštajem od drveta i prirodnih materijala, koji sa manastirskim spokojem i belinom fasade čine poseban sklad. Odličnoj organizaciji skupova, sastanaka, prezentacija i drugih događaja u Konaku Manastira Sveti Prohor Pčinjski posebno odgovara moderna, tehnički potpuno opremljena kongresna sala sa 100 mesta, uz 4 posebne klub sale i kabinama za prevodioce.
Gostima koji borave u konaku manastira Svetog Prohora Pčinjskog, bilo kao turisti željni upoznavanja raskošne kulture, duhovnosti i prirode Pčinjskog kraja, kao i organizatorima i učesnicima skupova su na raspolaganju prostrani restoran tradicionalne atmosfere, kao i etno-restoran smesten u tradicionalnoj vodenici iz 19. veka, u kome se sluze tradicionalni specijaliteti, pripremljeni tehnikom "ispod sača" -"manastirska bašta", "vranjska klučanica", "kisela ljutenica", "leskovačka trljanica", "metohijska tava", "gospodar Jefremovo grne", "hadžijski ćevap", "kozjački smuk", "beli uvijač", "biftek sa nemanjićke trpeze", i još čitav niz nesvakidašnje ukusnih i zaboravljenih starih srpskih jela.